Sezona je međunarodnih atletskih natjecanja, a kako smo, bez lažne skromnosti, uspjesima i pozivima u reprezentaciju zasjenili i Euro 2021. (ipak govorimo o Kraljici sportova, za razliku od najvažnije sporedne stvari na svijetu), ne propuštamo priliku predstaviti vam naše atletičare.

Sljedeći na redu baš sutra nastupa na Europskom prvenstvu za juniore/ke (15.-18.7.2021.) u Tallinnu (Estonija), istom gradu gdje je prošlog vikenda nastupio naš poznati dugoprugaš Lovro Nedeljković (intervju pročitajte ovdje).

Dominik je ispunio norme i pozvan da nastupi u čak tri discipline: 400m, 400m s preponama te štafeti 4x400m.
Kako je štafeta odjavljena, trener je odlučio da naš Škoro ide na sve ili ništa: s petim prijavljenim vremenom na startnim listama ovog Prvenstva (koje je, zgodno za istaknuti, i peti rezultat u Europi - više o tome na linku), možete ga gledati u utrci na 400m s preponama (kvalifikacije 16.7. u 11:50h; polufinale 17.7. u 14:20h; finale 18.7. u 15:10h)… i onda na proglašenju

Nakon dugo vremena, zvijezde su se poklopile i nama: s našim je reprezentativcem otputovao i trener, sada svima znan Saša Šešum.

Prije svih nastupa (a očekuju ga, kako se nadamo, ukupno tri utrke gdje ni u jednoj ne smije “kiksati”), uhvatili smo (samo figurativno, tko bi njega uspio uhvatiti) našeg Dominika i malo s njim porazgovarali.

Da se malo zagrijemo: par crta ličnosti. Tko si kad jesi i što si kad nisi atletičar?

Dosta povučen i zatvoren. Nije mi najlakše sprijateljiti se s nekim, ali kad se zbližim, nije mi problem onda ni pričati ni ništa, što se može prepoznati kad krenem bacati (najčešće) loše fore. Onda smo si dobri i onda nema problema.
Ove sam godine kroz atletiku upoznao puno odličnih ljudi koje ne bih nikako upoznao izvan atletike i na tome sam jako zahvalan.
Volim iskrenost, pedantnost i ljude koji su ambiciozni, ali i realni.
Kada ne treniram, najčešće se fokusiram na školu jer mi je i to jako bitno. Kad se nađe vremena, podružim se, naravno, i s prijateljima iz škole i s kolegama s treninga.

Kažeš šutljiv, a sve si nam rekao. Kakve su ti vokalne sposobnosti – u skladu s nadimkom (Škoro) ili ipak…?

Miroslav i ja smo se davno dogovorili da će on preuzeti pjevanje, a ja ću se fokusirat na trčanje, tako mislim da je najbolje.

Pošteno! Ne sumnjamo mi u tebe, no njemu ne garantiramo Olimpijske igre. 
Idemo mi na atletiku, nekako od početka: što te natjeralo na stadion? Milom ili silom?

Ako se ne varam, 2012. sam počeo prvi puta trenirati. Tu sam došao jer je mama prepoznala da mi više nije bilo zabavno na gimnastici pa me uputila na atletiku (Bravo, mama!).
Ali sam morao nakon nešto manje od godinu dana prestati zbog ozljede pete i nakon toga sam se bavio breakdance-om, košarkom i mačevanjem. Malo prije ljeta 2016. godine sam se vratio na atletiku jer sam mislio da imam nedovršenog posla. Ljeto sam proveo kod trenera Luke, a na jesen sam došao kod trenera Saše na prepone i od tada sam tu.

Koja priča! Kada je onda nastao prvi veći uspjeh koji ti je dao krila?

To su ili moja prva završena utrka na 60m s preponama (jer sam prve dvije utrke završio na tartanu) ili 300-tka (koju sam otrčao 2018. g.) na kojoj smo i trener i ja prepoznali da je bolje fokusirati se na tada 300m i 300m s preponama.

A možeš li izdvojiti koji bi ti bio najveći uspjeh u dosadašnjoj (bogatoj) karijeri?

Najdraža štafetna medalja bilo je zlato iz 2018. g. s Mislavom Škrtićem, Ivanom Brankovićem i Arianom Gettom. Ta je medalja označila početak dominacije te godine i od te medalje do kraja godine nismo izgubili ni jednu štafetu.
Najdraža pojedinačna je, ja mislim, seniorsko zlato iz Karlovca ove godine jer mi je to prvo zlato u “mojoj” disciplini, 400m s preponama.

A uspjeh koji nije penjanje na postolje?

Najvećim uspjehom smatram svoj napredak kroz godine, što sam nastavio raditi čak i kada nisam htio jer bez toga ne bih bio tu gdje sam sada.
Drago mi je što nisam odustao koliko god teško bilo. Nadam se da će tako biti i u budućnosti, da ću pronaći snagu i motivaciju da pređem preko prepreka koje ce biti na putu.

Prepreke, prepone…sve ti prelaziš. Sigurni smo da ćeš tako i nastaviti.
Za neupućene: je li ti ovo prvo Europsko? Što očekuješ?

Je da, prvo pojedinačno Europsko (jer sam bio prije koji tjedan na ekipnom Europskom). Nadam se prolazu do finala, i možda i osobnom. I naravno da ne bude ozljeda.

Imaš li uzora?

John Akii-Bua, prvi čovjek koji je trčao ispod 48 sekundi, a počeo se baviti atletikom kada je krenio raditi za policiju u Ugandi. On je legenda sporta koji je trenirao po brdima i travnjacima, što samo pokazuje koliko je bio talentiran i motiviran.
Isto tako, Edwin Moses, kojeg svaki preponaš zna. On je poznat po svojem nizu od 122 utrke u kojem nije izgubio ni jednu. On skoro 10 godine nije izgubio ni jednu utrku.

Eto, takvu ti karijeru želimo!
Nego, nekako nam uvijek djeluješ kao da u utrku ideš “hladne glave”. O čemu misliš pred start, dok još nisi u bloku? 

Svi koji me znaju mogu potvrditi da mene prije svake utrke pojede trema. Bio to neki mali miting u Osijeku ili Europsko – uvijek!
Pred blokom se probam smiriti prolaženjem kroz plan utrke u glavi i uvjeravanjem samoga sebe da će sve biti okej.

Idemo dodati malo “žutila”, za naslovnicu Index-a,hehe. Znam da je trener kraj tebe na putu, no da ga “istračamo”: kakav je?

Obojica smo dosta tvrdoglavi pa zna biti situacija, ali obojica imamo isti cilj, tako da pređemo preko tih ‘sukoba’. Obojica smo fokusirani na uspjeh, ali uvijek ima dana gdje, zbog bilo kojeg razloga, dođe do nesuglasica.
Obojica znamo nekada biti “sebični” te tekođer nekada zna ego prevladati, ali ništa preko čega se ne može prijeći.
Naravno, na treninzima se radi, ali tu je uvijek i zezancija i savjeti. Kako su krenula natjecanja, sve je jako korektno jer znamo što je bitno.

Pravi profići! Za kraj nam otkrij što ti je glavni sportski cilj, možda neko natjecanje ili medalja, te gdje se vidiš nakon sportske karijere?

Nemam trenutno ništa konkretno, a i da imam, sumnjam da bih podjelio, da se ne ureknem. Meni je osobno najbitnije trčati najbolje što mogu, iskoristiti sav svoj potencijal.
Ne želim, nakon što završim s atletikom, reći “ah, tu sam mogao još malo bolje otrčati” ili “šteta što se tu nisam više potrudio”.
Želim moći, nakon sto završim s atletikom, reći da sam napravio sve što sam htio napraviti. Ne želim ništa forsirati, gurati prejako, i time riskirati ozljedu.
Vrlo je bitno temeljito sve odraditi i fokusirati se na rezultate koji će doći nekoliko godina u budućnosti. I ne kockati se s tim rezultatima danas ili sutra.

Nakon što smo saznali sve (ili ne) o našem Dominiku, pozivamo vas da, zajedno s nama, navijate za Škorjanc-Šešum duo i pratite nas na našim društvenim mrežama gdje uživo izvještavamo o rezultatima.

Satnica: link

Druga (naša) skupina): link

Rezultati uživo: link

Stream: link

Tekst: Ines Čuljat Santrić