Jučer (11. ožujka 2021. g.) je održano jedno posebno natjecanje uvijek nabijeno emocijama: što zbog činjenice da se radi o Memorijalu, što zbog atmosfere kakvu ne možete doživjeti ako ne prisustvujete.
Po četvrti put, imali smo čast organizirati Međunarodni dvoranski atletski miting “Memorijal Josip Gašparac”.

Koliko upitnika, toliko napetosti. Koliko neizvjesnosti, toliko strepnje.
Na kraju – dopustili su nam održavanje Mitinga – ali bez publike.
Ma kako bez publike kad ona čini ovaj Miting posebnim?
Bez publike, tako ili nikako!
U redu, rekosmo, publike nema, ali publike će biti!

Ovo je mogao postati još jedan obični atletski miting kakve viđate po dvoranama bar jednom na mjesec. Ali nismo dali!

Nije temelj tako dobre atosfere (kakvu natjecatelji, kako sami kažu, nigdje nisu doživjeli) ni u činjenici da sami biraju glazbu, da biraju žele li pljesak, žele li buku pa tišnjak pri skoku ili pak grobnu tišinu. Nije temelj činjenice da nam se svi rado vraćaju, da žele (a ne mogu svi) nastupiti jer su čuli da je doživljaj neopisiv; ovdje nema nezadovoljnog natjecatelja jer svi su nošeni emocijom koju dožive samo ovdje, u Osijeku, u Dvorani Gradski vrt.
Ništa od toga ne drži ovaj Miting kao publika!
I nju da nam oduzmete? Da im oduzmete?
To nije došlo u obzir!

Sjeli smo, uzeli stvar u svoje ruke i jedna se mudra glava dosjetila: idemo postaviti veliki videozid! Kombinacija 24 velika ekrana i Zoom platforma bit će dobitna kombinacija.

Ubrzo su se popunila sva mjesta onih koji su htjeli biti dijelom “publike uživo”, dok su ostali Memorijal pratili putem Youtube kanala.

DJ i spikerica, natjecatelji i publika – imali smo sve!

Samo preostaje vidjeti kako je bilo.

Natjecanje otvaraju motkašice (u 12:30sati, zbog razmaka sukladno epidemiološkim mjerama). Pobjeđuje Slovenka Ula Bohorč (3,56m), ispred naše Nikoline Užnik (3,41m) i sunarodnjakinje Naje Rovan (3,26m).

Slijedi B grupa muškog skoka s motkom (15:00 sati).
Pobjeđuje Luka Zupanc iz Slovenije (4,41m) ispred našeg dvojca: Karla Salaja i Rocca Martinovića (obojica 4,16m, ali iz različitog broja pokušaja).
Valja istaknuti da je Rocco rekorder dana po broju osobnih rekorda: čak tri su pala!

A zatim spektakl: A grupa muške motke!
Mi smo pozdravili publiku, a sve je pozdravio Josip Gašparac mlađi (otvaranje uživo i predstavljanje atletičara pogledajte pogledajte ovdje).

Naš je Ivan Paravac, nakon odličnih rezultata ove sezone, ipak trebao predah. Iako dobar, za njega to nije bio zadovoljavajući rezultat: 4,65.
Ipak, prošle je godine, upravo na ovom natjecanju skočio osobni rekord, ujedno normu za Svjetsko juniorsko prvenstvo (5,10m).
Nema veze, Ivane, iduće godine na istom mjestu seniorska norma.

Četvrto su mjesto podijelili Slovenac Peter Gričar Vintar (koji je baš jučer lovio normu za Europsko juniorsko prvenstvo, 5,05m) i naš Borna Cik koji skače najbolji rezultat sezone (SB) – 4,85m.

Treće mjesto odnosi naš stari poznanik, Robert Renner iz Slovenije (4,85m). Ispred njega bilo je novo lice mitinga. Nismo pogriješili s pozivom jer je taj dečko postao zaštitni znak jučerašnjeg mitinga. Nasmijan, rasplesan, jednostavan i skroman. Jednom rječju Evgeni Enev. Došao je sam, bez trenera, a “skompao” se kao da je godinama ovdje. Baš zbog toga veseli činjenica da se u Bugarsku vraća kao viceprvak Mitinga, zahvaljujući rezultatu 4,95m.
Pobjednik je, pogađate, naš Ivan Horvat. Prvi se put na zaletištu pojavljuje na 5,05m, potom na 5,25m, a potom ima tri pokušaja na 5,50m (što bi bio novi rekord Mitinga). Ipak, Ivanovi odlični rezultati u posljednje vrijeme, kao i svršetak (epidemiološki) napete i neizvjesne dvoranske sezone, ostavili su traga na svima.
No nema razloga za nezadovoljstvo – pobjeda je tu!

Moramo pohvaliti i trenera Atilu Salaja.
Svi treneri nekako uvijek ostaju u sjeni, a skromni je Atila bio multitasking i svojim atletičarima i Evgeniju koji je bio bez trenera.
Uvijek pozitivan, uvijek podrška – trener za poželjeti!

Za kraj: hvala svima koji su navijali, bodrili i nas (organizatore) i njih (atletičare)!

Uspjeli smo, svi skupa!

Slike (Marko Ivaniš): link

Rezultate pogledajte ovdje.

Tekst: Ines Čuljat Santrić