Ovog smo vikenda (19.-20. rujna 2020.) navijali za našu reprezentaciju Hrvatske koja je nastupila na seniorskom Prvenstvu Balkana. Ponajviše iz razloga što su dijelom nje bili naši atletičari: Ivan Horvat, Sara Aščić i Lovro Nedeljković kući se vraćaju zadovoljni.
U nastavku saznajte kako im je bilo.

Iako dame imaju prednost, nećemo krenuti sa Sarom. Ne zato što Sara nije dama, nego zato što je, uz Ivana, prvoga dana imala ulogu navijača. Jedini naš natjecatelj na otvaranju Prvenstva bio je Lovro Nedeljković. Znate kako je s njim – on trči… i trči… i trči. A 5000m otrčao je za 15:03,00, što je, pogađate, rušenje još jednog osobnog rekorda za više od 4 sekunde (link), ujedno i plasman na 5. mjesto ukupnog poretka.

Drugog je dana natjecanje otvorio naš motkaš Ivan Horvat i svima koji su gledali prijenos uživo, u najmanju ruku, priuštio srčani udar. Ivan je, naime, na putu između “pobijedit ću” i “poginut ću”, osvojio 2. mjesto (5,20m) i – slomio motku! U skoku na 5,30m. Za (još jedan) naslov prvaka.
Ovako je, s istom visinom kao prvak, ipak ostao drugi zbog većeg broja pokušaja. Ali ako ste pomislili da nije imao sreće: imao je sreće, itekako!

Lovro Nedeljković tog dana trči 3000m zapreke (on ne lomi ništa). Opet osvaja 5. mjesto (jer je on trkač za 5!) s vremenom 9:05,67 i opet ruši osobni rekord za (opet) nešto više od 4 sekunde (link).

Dolazimo do Sare Aščić: ako nije imala prednost, onda je šećer na kraju. Nakon Hanžeka (s kojeg je direktno putovala na ovo natjecanje) i malog nezadovoljstva, ovdje popravlja rezultat: 1,75m bilo je dovoljno za 5. mjesto.

Odmah smo iz busa prikupili svježi stručak dojmova naših atletičara. Za riječ se prva javlja Sara, inače najsremnija intervju-osoba na svijetu:
“S obzirom da je ovo bilo zadnje natjecanje ove sezone, mogu reći da nije bilo nekog prevelikog pritiska. Imali smo dovoljno vremena za odmoriti se, kao i za druženje s ostatkom reprezentacije. Moram reći da je kod svih vladala odlična atmosfera i svi su bili super raspoloženi, bez opterećenja pa je stoga i bilo toliko dobrih rezultata.
Što se mene tiče, s obzirom da sam na Hanžeku nastupala malo slabije, ovdje sam starno došla i guštala, skakala za sebe. Imala sam punu podršku svih sa tribina. Skočila sam 1,75m, što je samo 1cm manje od mog rezultata sezone i mislim da mogu biti zadovoljna s tim. Sretna sam i sada idem na zasluženi odmor i to je to.”

Mikrofon (snimač zvuka) prepušta Ivanu, no ništa ne prepušta slučaju pa ga pita: “Ivane, kako si zadovoljan svojim nastupom?”
Ivan: “Sve je u redu, ne morate se brinuti. Preživio sam onaj pad. Skakao sam s 12 koraka zaleta, što je pola od mog velikog zaleta jer se, zbog korone, nismo uspjeli pripremiti kako bi se inače pripremali.
Počelo je klimavo jer sam rušio na 5,00m, no poslije tih sam skokova pronašao svoj zalet i tehniku i bilo je sve super. Na 5,10m i 5,20m skačem iz prve i taman sam tu bio u borbi za 1. mjesto jer je dečko iz Ukrajine preskočio 5,20m kao ja.
Na 5,30m dogodilo se što se dogodilo: nažalost, motka je pukla. Natjecatelj koji je ostao u borbi ponudio je da mi posudi motku, no nije imao kakvu ja trebam i tu sam morao prestati sa skakanjem i zadovoljiti se s 2. mjestom. Najgore je što je i on preskočio 5,20m, no ja sam imao prethodne neuspjele pokušaje tako da je on ostao prvi, a ja drugi i toga mi je jedino žao. Ostalo je sve bilo super.”

Opet se javlja Sara jer je zaboravila naglasiti da joj je “ova reprezentacija bila odlična jer je imala priliku razgovarati s puno trenera, što će mi jako pomoći i u trenerskom radu. Svi su bili jako pristupačni i žele dati savjet i baš se veselim idućoj sezoni.”

Zatim nam nastavlja “krasti” posao i najavljuje: “Idući na redu je nova zvijezda AK Slavonija-Žito…”
“…I Hrvatske!” – dobacuje Ivan.
“Europska i svjetska zvijezda, Lovro Nedeljković” – nastavlja Sara i riječ predaje Lovri.
Lovro: “Bok! Kao prvo – nisam i nemoj me previše nahvaliti, molim te. Ovo je bio moj prvi nastup za seniorsku reprezentaciju, ali sam trčao bez pritiska jer znam da sam za ovu sezonu napravio i previše. Ispalo je odlično: išao sam osobni i na 5000m i na 3000m zapreke, no s drugim sam puno zadovoljniji jer je to puno vrijedniji rezultat. Nemam ti što više reći osim da mi je u reprezentaciji bilo odlično i javno pohvaljujem cimera koji je bio odličan – prepoznat će se.”

Tko je bio cimer, za javnost će ostati tajna, za razliku od rezultata koji su javni: 1. dan, 2. dan.

Komentari Has-a nalaze se ovdje: 1. dan, drugi dan.

Bravo, naši!

Tekst: Ines Čuljat-Santrić
Foto: AK Slavonija-Žito