Ne stajemo s međunarodnim (i reprezentativnim) natjecanjima: prije Dominika Škorjanca, kojeg očekuje nastup na Svjetskom juniorskom prventvu (Nairobi, KEN, 17.-22.8.2021.), u ovaj predinfaktno-kolovozni dio natjecanja uvest će nas nepokolebljivi sprinter Franko Salaj.
On će 14.8.2021. nastupiti na mlađejuniorskom Prvenstvu Balkana u Kraljevu (Srbija) i to čak u dvije discipline: prvo ga očekuje nastup na 100m, da bi potom nastupio i kao dio hrvatske reprezentativne štafete na 4x100m.

Ako se po jutru dan poznaje, a po prezimenu osoba – u ovom vam slučaju to baš ništa neće značiti. Čak i da spomenete sport, odnosno atletičara Salaja, opet ste u slijepoj ulici: u našem klubu ovom opisu odgovaraju njih čak četvorica, od toga su dva blizanca.
Ipak, dok su se ostali bacili na tehničke discipline, Franko je jedini – sprinter. I po tome ga uglavnom razlikujemo od Karla.

Pročakulali smo s njim da ga (i mi i vi) bolje upoznamo.

Pa krenimo…

Tko se krije iza imena Franko?

Nisam favorit ovakvih pitanja jer se ne volim opisivati inače, ali rekao bih jednostavno da se iza imena krije sportaš koji se trudi uspjeti u atletici i zabaviti se pokušavajući.
(eee, moj Bolte, kad ćeš ti ovako dobro odgovoriti?)

A što voliš/radiš osim atletike? Dakle, slobodno vrijeme. Imaš neki (neobični) hobi?

Pa uglavnom osim treninga volim izlaziti van s ekipom s treninga, a ako sam kući, volim pogledati neku seriju, film, anime…

Kako je uopće počela tvoja atletska priča? Jel’ se dogodila ljubav na prvi “start” ili?

Iskreno, ne bih znao ni sam odvojiti nekakav trenutak kada je to započelo. Kao mali sam se volio utrkivati s prijateljima po ulici. To smo dosta često i radili i tako sam razvio nekakvu naviku, tj. ljubav prema trčanju. Još me je u osnovnoj školi profesor tjelesnog dalje usmjerio i dobro razvio te me često slao na razna natjecanja, a na kraju 6. razreda i na treninge u klub. Imao sam sreće da je te godine državno za mlađe kadete bilo baš u Osijeku, gdje sam prvi puta i nastupio.

Wow, prvo pa državno! A jesi li već tada “odskakao” od vršnjaka? Odnosno, ono što me zanima: što primarno smatraš ključnim za uspjeh, talent ili radi i upornost?

Pa ne mogu reći baš da sam odskakao, no to mi je bio cilj. Za uspijeh smatram da je najvažnija upornost, iako je u ovom sportu i disciplini talent itekako važna stvar.

Ne mogu se ne osvrnuti: četiri brata u atletici! Kako je to moguće? 

Drago mi je što smo svi u istom sportu jer to onda cesto i “komentiramo”.

Slažete li se svi kod kuće kao i u sportu? I, najvažnije od svega: kako mama sve to preživi?

Hahaha, ovo pitanje smo svi četvorica često puta čuli. (Ali nije odgovorio!)
Naravno, mama mora malo trpjeti, ali i nju smo uključili malo u atletiku. (Uz tolike mašine veša – kada?)

Imaš jednako uspješnog brata blizanca. Na prvu vas nitko ne razlikuje. Otkrij nam jeste li doista toliko isti?

Na to smo već navikli i obojica smatramo da nismo toliko slični, ali za sad je najveća razlika, izgleda, ta što sam se ja jedini od braće odlučio za nešto drugo osim skoka s motkom i onda nas po tome i razlikuju.
(funny story: jedinog ne-skakača u obitelji prethodno smo pitali je li odskakao… Eto, nije!
A jeste li primjetili da je na naslovnoj slici zapravo blizanac Karlo? Šalimo se, opet nije!)

Što smatraš najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri?

Ja bih za najveći uspjeh izdvojio prošlogodišnji naslov mlađejuniorskog državnog prvaka na 100m jer mi je to jedina pojedinačna zlatna medalja. Za sada, naravno…

Što te motivira?

Rezultati, svakako, motiviraju, ali mislim kako mi je društvo na treningu najveća motivacija jer se svi jako dobro slažemo i podupiremo.

Kao braća, svi djelujete, kako se izraziti… staloženo, da ne kažemo flegma (stručnjaci bi rekli “normalan”).
To znači da nisi tremaš? I što ti zadnje prođe glavom pred start? Baš nas zanima…

Uff, naravno da jesam! Mislim da su svi.
Imam sto misli pred start, a nekako niti o jednoj ne razmišljam i uvijek si na kraju, pred ulaskom u blok, kažem “ovaj puta se moraš opustiti dok trčiš” jer mi je to trenutno najveći problem.
(Ah, dobro je, priča sam sa sobom, ipak je… “naše” normalan).

Kad smo kod dijagnoza: imaš li neki ritual na natjecanju? Opet, kosimo se sa znanošću ali, ne znam, sretne čarape, neku uzrečicu, redosljed ulaska u blok…?

Evo, za sad nemam ništa, ali bih mogao nešto smisliti za ubuduće. Malo sreće uvijek dobro dođe…
(Ipak je stvarno normalan..valjda ovo drugo dođe s godinama. Da pitamo mamu koju mašinu veša danas pere?)

Da se mi dotaknemo onoga zbog čega i razgovaramo: pozvan si u repku. Je li ti to prvi poziv, prva Balkanijada?

Ovo će mi biti drugi nastup za reprezentaciju, a ja bih rekao i prvi pravi nastup, budući da je nastup prije toga bio susret kadetskih reprezentacija. I da, prva Balkanijada.

Nastupaš u čak dvije discipline. Jesi li spreman?

Spreman sam bio još prosli tjedan, hehe. Imao sam problema s ozljedom cijelu sezonu, ali smo to pokrpali i u zadnja 3 tjedna sam napokon uhvatio pravi ritam treniranja.

Za kraj: dosad smo često spominjali trenera Sašu Šešuma, u svim intervjuima u posljednje vrijeme (postavio je, naime, cijeli niz reprezentativaca na međunarodnim natjecanjima, a nedavno sa Škorjancom osvojio i europsku broncu - link) Pokušali smo ga izogovarati, istračati, saznati nešto što ne znamo i – ne ide.
Tebi ću zato postaviti malo drugačije pitanje: kako bi trener, njegovim rječnikom, najavio tvoj nastup na Prvenstvu Balkana? ‘Ajmo probat’!