Dobroćudni div osječke atletike

Zauvijek nas je napustio još jedan od najboljih osječkih atletičara svih vremena – Pero Barišić. Taj
dobroćudni div Atletskog kluba Slavonija blistao je u prvoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća,
kad se sezonama, skoro na svakom natjecanju, nadmetao s Tomislavom Šukerom, drugim sjajnim
bacačem kugle iz malog inkubatora trenera Zlatka Kušeca. U Glasovoj anketi „Sportaš ’63“ proglašen
je najboljim u Slavoniji i Baranji (na slici), kitio se naslovima prvaka i državnim rekordom, što ga je
uvrstilo i među kandidate za OI u Tokiju 1964. Romantičarsko ozračje „kraljice sportova“ tog vremena
mogu svjedočiti još samo rijetki živući svjedoci, pa mi je zauvijek ostalo u pamćenju kad mi se ta
dobričina hvalio kako je i on „uzimao doping, svakog dana mu je klub osigurao šniclu“! Karijeru je
okončano s osobnim rekordom od 18,48 m, a bezuvjetnu zaljubljenost u atletiku i kasnije je
desetljećima ispoljavao usmjeravajući svoje učenike i učenice iz višnjevačke osnovne škole (nekad
„Braća Guštin“) na treninge AK Slavonija u Gradskom vrtu. Jesen svoga života rado je provodio u
prirodi, u bizovačkoj vikendici, hvaleći se svojim proizvodima često nesebično časteći vršnjake vrsnom
šljivovicom.

D. Kerže