Težak teret je na Atletskom klubu “Slavonija-Žito”. Ni ne sanjate kakav!
Gotovo svaki vikend, uz državne uspjehe, nezaobilazni su nastupi s Reprezentacijom, a do sada nas, zamislite, niti jedno veliko natjecanje nije “promašilo”.
I što ćemo onda: te prati stream, te navijaj, te slavi, te jedi, te pij… (samo vodu, naravno, ako se baš “oduzmemo”, eksiramo Cedevitu od naranče – a znate da ta najjače udara).
I tako u krug.

Ovaj vikend, baš od danas (8.-11- srpnja 2021. g.), u Tallinnu (Estonija) traje Europsko prvenstvo za mlađe seniore/ke (U23).
Naš reprezentativac dobro je poznat publici. Nastupa na 3000m sa zaprekama. Znaaaamo, jedva pretrčite 3km, pa ‘ko bi još i preskakao?
Jedan je odgovor, samo jedan. Jer on je samo jedan – Lovro Nedeljković!

Prije nego krene trčati (a krenut će sutra u 15:05 po našem vremenu), upoznajte ga malo bolje.
Naručite magnetiće i razglednice te saznajte što mu se vrti po glavi dok se on vrti u krug po stadionu.

Pa, dragi Lovro, prvo nam se ti predstavi, za slučaj da postoji netko na planeti (koju si vjerojatno koji put optrčao) da nije čuo za tebe.
Tko je i tko nije Lovro?

Lovro je atletičar, dugoprugaš, iako određeni ljudi kažu da sam rođeni motkaš (treneru Atila, čitaš li ovo?). Uvijek pozitivan. Volim osjećaj iscrpljenosti nakon teških treninga, a najviše prezirem dane odmora.

Da odmah presječemo s “neatletskim” pitanjem (treniramo “presijecanje”, hehe). Što radiš kad ne trčiš? Što voliš, što te ispunjava?

Kada ne trčim, najviše uživam u čitanju knjiga o prirodnim znanostima i rješavanju križaljki. Da, štreber sam. 

I single je pa… cure, navalite. Nego, jesi ti nama spreman za Europsko?

Od 10. mjeseca prošle godine Europsko prvenstvo mi je jedini cilj, naravno da sam spreman!

Ovo ti nije prvo Europsko, zar ne? Iskusan si lisac…

Nije, nije. Prije 3 godine bio sam na Europskom prvenstvu u krosu u Tilburgu (Nizozemska), ali sam imao zdravstvenih problema pa se nisam baš proslavio.

Sad trčiš 3000m sa zaprekama. Je li ti to omiljena disciplina ili?

Ne mogu reć da mi je omiljena disciplina, ali je svakako najzanimljiva jer nije monotono kao na ostalim dugoprugaškim utrkama. No zadnja 2 kruga prezirem svaku zapreku i samog sebe što sam odlučio trčati zapreke. Svi misle da voda s vodene zapreke osvježi, ali ta voda većinom stoji 2 dana na suncu pa praktički bude vruća, tako da je zapravo vrlo neugodno ako loše preskočim vodenu zapreku.

Vruća, ustajala voda. Ima li boljeg poziva da se i drugi pridruže trčanju sa zaprekama? Nego, o čemu razmišljaš dok trčiš (osim da ne upadneš u vodu)?