(19.-20. lipnja 2021.) Kakav vikend! Ne pamtimo ovakav – doslovno! U Bugarskoj su naši reprezentativci ispisali povijest na Ekipnom prvenstvu Europe (više pročitajte ovdje) i na prvu bi čovjek pomislio kako mlađi i stariji kadeti baš nemaju sreće jer im je u isto vrijeme njihovo Prvenstvo Hrvatske, ono što su ovaj vikend napravili – nitko nije! Ono što je trinaesti igrač u nogometu, u atletici je… tko? Ni sami ne znamo, ali atmosfera je bila takva da ni vi sada, dok čitate, uopće niste primjetili da nismo spomenuli rezultat: 16 medalja je osvojeno, publiko draga, 16 medalja (1-9-6)! Tri više nego na posljednjem prvenstvu, no ni to nije bio razlog za show. Čitajte do kraja…
Ali odakle početi? Od Ive, Latas Ive (007). To je naša mlađa kadetkinja (lice s naslovnice) koja je na ovom natjecanju, odmah prvoga dana, zasluženo došla do zlatne medalje i titule državne prvakinje u bacanju vortexa.
Iva je u rukama trenerice Ivane Vuković, nekada vrsne bacačice i kvalitetnog uzora baš u bacanju koplja (vjerojatno Ivine buduće discipline), budući da je ona svojedobno, u danima slave, ispunila normu za Olimpijske igre.
No vratimo se našoj šampionki: od 6 hitaca, čak četiri puta popravljala je osobni rekord. U drugom je bacanju zauzela vodstvo (49,88m) koje je držala do kraja – i eto recepta za uspjeh!
Titule viceprvaka osvojilo je čak devet naših predstavnika, od toga jedna jedina iz redova mlađih kadeta/kinja.
Petra Žulj, sad već deklarirana preponašica, otrčala je samouvjerenu utrku na 200m s preponama i srebrnu medalju osigurala prolaskom kroz ciljnu ravninu u vremenu 31,06. Petra je osvojila ukupno dvije medalje, a druga je bila brončanog sjaja.
Naime, štafeta 4x60m, u sastavu Lucija Šoš, Tara Solar, Lara Krpan i Petra Žulj prolazi kroz ciljem kao trećeplasirana s rezultatom 31,97.
Zadržimo se još malo na mlađim kadetima jer su oni osvojili polovinu ukupnog broja brončanih medalja (čak i većinu, ako pribrojimo mlađe kadetkinje).
A doslovno sve tri medalje posjeduje naš najtrofejniji mlađi kadet i jedan od najuspješnijih predstavnika ovog Prvenstva općenito, Borna Bencarić. Prvom medaljom okrunio se u utrci na 60m. Njegova je bronca bila teška točno 8,50 sekundi. Druge dvije medalje su štafetne.
Mlađekadetska je ekipa, “dobitnog” sastava Nikola Šešum, Gabriel Remaj, Noa Pataki i Borna Bencarić, osvojila brončanu medalju: u štafeti 4x60m zahvaljujući rezultatu 33,48, dok je štafeti sastava Nikola Šešum, Mateo Rašić, Noa Pataki i Borna Bencarić 4x200m za broncu bilo dovoljno manje od dvije minute (1:59,93).
Stariji kadeti također su odlično odgovorili na zadatak: osam titula viceprvaka/inja (od ukupno devet) te dva treća mjesta!
Najviše medalja oko vrata, čak četiri, imao je Roko Dimić.
Roko se u Osijek vratio s tri titule viceprvaka i jednom broncom. Pomeo je sprintersku konkurenciju. Imamo budućeg Bolta.
Utrkom na 60m projurio je za 7,47. Jedno srebro je tu. U utrci na 300m također je dotrčao do srebrne medalje. 38,04 vrijeme je našeg viceprvaka, Još jedno srebro odnosi se na štafetu, no o tome malo kasnije.
Treće mjesto postigao su u sprintu: na 100m, u konkurenciji 30 atletičara, istrčava brončanih 11,87.
Među kavalire se “ugurala” i jedna poprilično borbena kadetkinja, Mia Wild, ovaj put dvostruka viceprvakinja.
Iako ozljeđena, i dalje je strah i trepet tartana: srebro osvaja u sprinterskim utrkama na 60m i 100m, s vremenima 7,81, odnosno 12,68.
Zamislite sada situaciju da dva prijatelja, dvojica klupskih kolega, istrče isto vrijeme koje čak ni elektronika nije mogla očitati u smislu da jednom od njih da tisućinku prednosti.
Nemoguće? Promislite dvaput!
Vratite se sada na rezultat Roka Dimića na 60m. Sad prepišite rezultat (7,47), dodajte srebrnu medalju, uz to i titulu viceprvaka i dobili ste – Milana Glodića. Obojica na postolju, obojica na drugom mjestu, obojica srebrni. Kod nas je moguće baš sve!
Kad im već tako dobro ide, uputiše se oni na štafetu 4x300m. Trčali su ju Dino Poznić, Milan Glodić, Leon Lončar i Roko Dimić. Glodiću i Dimiću nisu dali da trče paralelno (zamislite!), ali zato su svi osvojili srebrne medalje. Vrijeme naših viceprvaka je 2:40,83.
Za kraj, ono što nas posebno veseli. Priču smo započeli bacanjem, a tako ćemo ju i završiti. Ova sve popularnija disciplina bilježi uzlet i ruši predrasude, što kraj našeg trenerskog dua Vuković&Lovrić (koji zvuče, ali ipak nisu odvjetničko društvo) ne iznenađuje.
Dame imaju prednost pa ćemo prvo predstaviti našu svestranu bacačicu, Paulu Šljivac. Ovaj je put najbolja bila u bacanju kladiva koje je najdalje bacila 37,75m, što ju je smjestilo na drugo mjesto na postolju, a uz srebrnu medalju došla je i titula kadetske viceprvakinje Hrvatske.
Karlo Erhardt naš je srebrni bacač koplja, a njegovo je koplje letjelo čak 45,84m i doletjelo do titule viceprvaka države.
Uz zlato i dva srebra u bacanjima, za cijelu se kolekciju medalja pobrinuo brončani Patrik Zečić u bacanju kladiva. Njegovo je kladivo letjelo i preko 30 metara (najdalje 30,73m) te smo ovim rezultatom uokvirili natjecateljsku priču.
Barem onu natjecateljsku.
Ako kažu da sportaši ostave srce na terenu, onda su ovaj put navijači ostavili srce na tribini.
Transparenti, pomponi, glasnice koje su još u Čakovcu iako su se oni odavno vratili u Osijek… Sve je to krasilo ovo natjecanje, natjecatelji(ca)ma dalo vjetar u leđa i, uz svu brigu nas “s druge strane monitora” da će ovo prvenstvo nezasluženo pasti u drugi plan samo zato jer je imalo nesreću da se održava u isto vrijeme kad i veliko Europsko prvenstvo (o kojemu smo čak izvještavali uživo), na kraju ipak odagnalo brige i skinulo teret s leđa jer su sportaši učinili svoje – pokupili medalje, no navijači su bili oni koji su glasniji od svega.
Vama ovaj put ide ona najvrijednija, sedamnaesta medalja!
Čestitamo!
Djelić atmosfere pogledajte ovdje:
Autobus, slavlje nakon prvog dana (10 medalja): Facebook
Tribina, navijanje bez prestanka: Facebook
Dolazak, slavlje nakon drugog dana (16 medalja): Facebook
Rezultati naših članova: link
Ukupni rezultati: link
Fotke: link (lajkaj nas)
Video: Youtube (pretplati se)
Tekst: Ines Čuljat Santrić