In memoriam: JOSIP GAŠPARAC (Nedelišće, 1. listopada 1937. – Osijek, 3. srpnja 2016.)

Odlazak našeg «dobrog duha» u vječnost

Piše: Dragutin KERŽE

Kad se danas spomene ime Ivana Horvata, poklonici atletike u cijeloj Hrvatskoj znaju da je riječ o našem najboljem skakaču s motkom koji će ovog ljeta, po drugi put u sada već impresivnoj karijeri, nastupiti na OI, u Rio de Janeiru. Uz njegovo ime usko je povezan Josip Gašparac, atletski trener koji je Ivana usmjerio u naš klub i, postupnim, stručnim i pedagoškim radom, prometnuo ga u najuži krug najperspektivnijih skakača s motkom na svijetu, što je dokazano na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Barceloni gdje je Ivan postao viceprvak oduševivši kompletnu hrvatsku javnost. Nažalost, ovaj put, nije riječ o Horvatu, nego o – Gašparcu. Jer, u noći između subote i nedjelje (2. i 3. srpnja) preminuo je čovjek koji će u nepreglednu vječnost odnijeti nadimak «dobri duh osječke atletike». Od posljedica opake bolesti, i složenog operacijskog zahvata otklanjanja karcinoma mozga, Gašparac je izdahnuo ostavljajući da tuguju svi koji su ga poznavali, a posebice oni koji su imali privilegiju s njim provoditi cijele dane i(li) tek uživati u njegovim toplim, očinskim stručnim savjetima na svakom treningu ili natjecanju. A do prije nekoliko dana, sa samo njemu svojstvenom zanesenošću, pričao mi je o potencijalu koji prepoznaje u svojim novim, mladim učenicima i učenicama, nasljednicima sjajnog Horvata. Vjerujući u zapažene skokove svog najboljeg izdanka u Brazilu, isto kao i u podvige dječaka i djevojčica koje je posljednje doveo u Gradski vrt.

Josip Gašparac rođen je 1. listopada 1937. u Nedelišću, a atletski izazovi doveli su ga 1965. u Osijek, gdje se ubrzo prometnuo u uvaženog trenera «kraljice sportova» u vrijeme dok su članove i članice Slavonije trenirali i čuveni Željko Leskovac i Zlatko Kušec. Stekavši, međutim, diplomu magistra kinezioloških znanosti s atletskom specijalizacijom, radni vijek proveo je prvo u srednjoj školi, a od 1978. svoje bogato znanje prenosio je studentima tjelesno-zdravstvene kulture. Prvo na Pedagoškom fakultetu, zajedno s profesorima Fijalom, Ištokom i Jančićem, da bi se najduže zadržao na poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Umirovljen je 1994., ali nikad se nije mogao sasvim odmetnuti od svoje prve sportske ljubavi, pa se, prije petnaestak godina, radosno i ambiciozno odazvao pozivu iz našeg kluba gdje se s neopisivim, samo njemu svojstvenim entuzijazmom, posvetio selektiranju i školovanju dječaka i djevojčica spremnih treniranja najsloženije atletske discipline. Kao trener skoka s motkom brzo je stvorio inkubator, iz kojeg se, čime se već dugo ponose svi Osječani, prometnuo danas najsjajniji dragulj osječke atletike, višestruki državni prvak, rekorder i dvostruki olimpijac Ivan Horvat. Tih, skroman i jednostavan, s prepoznatljivim ponosom u očima, uz ostale nagrade, primao je naš dragi Gašo dvaput uzastopce, 2010. i 2011., naziv najboljeg trenera Osijeka u tradicionalnoj akciji «Sportaš godine» kojima se završna svečanost organizira u velebnoj zgradi HNK u Osijeku u nazočnosti velikog broja istaknutih uzvanika.

Kao što je poznato, Gašparca nije sasvim zaustavila ni Horvatova odluka o drugom, mlađem treneru, pa je posljednjih godina s nesalomljivom voljom odgajao «neke nove klince», da bi, u trenutku nenadana odlaska u vječna prostranstva, našem klubu ostavio čak 18 talentiranih skakač(ic)a! Dino, Elija, Dario, Tomislav, Ivan i ostali učenici tog nezaboravnog atletskog stručnjaka, nažalost, ostali su bez čovjeka koji im je s bezgraničnom ljubavlju usađivao ljubav prema kraljici sportova». Kojeg, sasvim je sigurno, nikad neće moći zaboraviti jer je i njima, kao i Horvatu i svim osječkim skakačima s motkom, bio istinski sportski otac.

O dimenziji smrti Josipa Gašparca za Atletski klub Slavonija Žito, kao i kompletnu hrvatsku atletiku, najbolje govori izjava našeg sportskog direktora Dubravka Ižakovića:

“Gašin odlazak jednostavno je nenadoknadiv, najjednostavnije ga je usporediti sa smrću njegova također proslavljenog kolege Ivana Ivančića, bivšeg trenera Sandre Perković.”

Pokop Josipa Gašparca, na kojem ćemo se zauvijek morati oprostiti od tog «dobrog duha osječke atletike», bit će u srijedu, 6. srpnja na Centralnom groblju u 11 sati. Kad ćemo, pustivši poneku suzu, uz posljednje «zbogom», suosjećati i s njegovim najmilijima, suprugom Vitom, sinom Josipom ml. i snahom Ivanom.