Mia Wild i njezin trener Saša Šešum vratili su se iz Finske, gdje je dan ranije najbolja atletičarka našeg kluba osvojila 5. mjesto na Europskom juniorskom prvenstvu, dakako u utrci na 100 metara s preponama. Prije odlaska u Tampere nije bilo bombastičnih najava, nije to ni Šešumov stil, no svakako se vjerovalo u dobar rad i sve što je prethodilo odlasku na to važno i jako natjecanje, a u kontekstu očekivane borbe za odličje. I nije ta borba izostala, ali ovaj puta se kockice nisu posložile tako da bi se naš dvojac kući vratio s medaljom.

O očekivanjima se uvijek može govoriti, uostalom, logično je da ih svaki sportaš ima, posebno kroz prizmu svega što je Mia već ostvarila na prethodnim velikim prvenstvima. Znamo da je imala treći rezultat sezone, no isto tako smo znali da će konkurentice također doći spremne i motivirane u Tampere. Znate kako to ide pri ovakvom raspletu, početno razočaranje je teško prikriti pa je prvotno i ona tako reagirala. Međutim, kratko je trajala takva emocija, budući da je odmah nakon toga već počela razmišljati o budućnosti. Sportaši naprosto moraju razmišljati tako, rekao je Šešum.

Ono što je bilo zamjetno od samih kvalifikacija pa do finalne utrke, rezultati su bili slabiji u odnosu na vremena koje su najbolje europske juniorke u ovoj disciplini imale po dolasku u Finsku.

Da, to je činjenica. Izuzetak je taj prvi dan kada je Slovakinja Frličkova istrčala 13,10, što joj je bio najbolji rezultat karijere, ali ga kasnije nije uspjela ponoviti. Zašto je bilo tako? Općenito govoreći, mnoge su se djevojke za ovo Prvenstvo pripremale u bitno drugačijim vremenskim uvjetima od onih koje smo zatekli u Tampereu. Naime, tamo je puno svježije nego kod nas ili negdje drugdje u Europi. Ima još nešto, na što nismo bili naviknuti. To je bila podloga na kojoj se trčalo, a kojoj se baš i nije bilo jednostavno prilagoditi. To je uvjetovalo i učestalije zapinjanje na preprekama, što u konačnici neminovno utječe i na rezultat. Recimo da je to bila neka specifičnost ovoga natjecanja. Uvijek se može pričati o tomu je li sve bilo tempirano kako treba u smislu neke optimalne forme, no osobno mogu reći da sam bio jako zadovoljan odrađenim pripremama, tako da s te strane nije bilo nikakvih poteškoća.

Jasno je da će nakon ovakvog ritma natjecanja tijekom cijele sezone Mia morati uzeti određeni predah kako bi odmornija i mirne glave ušla u nastavak treninga i što bolje odradila obveze koje će imati u nastavku godine.

Odmor joj je svakako potreban. Što se tiče novih izazova, vidjet ćemo hoće li se ukazati prilika i za nastup na seniorskom Svjetskom prvenstvu koje će se u rujnu održati u Tokiju. Da bi ušla u tu priču, Mia mora prvenstveno biti prvakinja Hrvatske u kategoriji mlađih seniorki, za što je ona svakako sposobna. Isto se odnosi i na nacionalni Kup jer se i tamo računaju bodovi za SP. Osim toga, bit će bitno i koje će rezultate pritom ostvariti, a znamo da u nogama ima 13,10. Naravno da bi i za nju i za mene bilo sjajno izboriti put u Tokio, sigurno će oboje dati sve od sebe u tom smislu, no trenutno je najvažnije da se rekuperira i onda punih baterija nastavi s radom.