Preminula Nerimana Kovačić
(na slici prva sdesna)

U kratkom vremenskom razdoblju napustile su nas tri sestre djevojačkog prezimena Eškić, rođene u
BiH, koje su šezdesetih godina prošlog stoljeća zasnovale svoje obitelji i skrasile se u Osijeku. Prvo je
preminula najmlađa, Zuhra (Matijević), prije nekoliko dana Fadila (Manzin), a u srijedu i najstarija,
Nerimana (Kušec, pa Kovačić). Atletikom su se u mladosti bavile Nerimana i Zuhra, dok je Fadila dugo
svirala flautu u orkestru HNK u Osijeku. Sudbina je htjela da se Nerimanino ime nađe među
ožalošćenima u posljednjem novinskom pozdravu Fadili istog dana kad je i ona sama zauvijek
zaklopila oči.
Najupečatljiviji trag u osječkoj povijesti ostavila je Nerimana (Posušje, 30. studenoga 1937.) i to kao
vrhunska atletičarka početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Stigavši u redove Atletskog kluba
Slavonija zablistala je punim sjajem 1960., a specijalnost su joj bile sprinterske na stazama s niskim
preponama i skok u dalj (5,64 m). Svojim je rezultatima izborila naslove prvakinje i reprezentativke
bivše FNRJ, pa je na Balkanijadi u Ateni bila trećeplasirana među daljašicama.

Udala se za trenera Zlatka Kušeca, rodila sina Gorana, a u drugom braku živjela je s Branimirom
Kovačićem (obojica pokojnici) s kojim je dobila još jednog sina, također našeg sugrađanina Domagoja.
Nerimana je Kovačić, inače, bila zaposlena u nekadašnjem „Željezaru“ gdje je i umirovljena, a
posljednjih godina susretali smo je u šetnjama osječkim ulicama, posebice Radićevom gdje je, među
klupskim koleg(ic)ama omiljena, susretljiva i razgovorljiva, Nerica stanovala. Često se nostalgično i
ponosno prisjećajući godina kad je na atletskim natjecanjima na prostoru bivše države, u nekom
drugom vremenu vladavine „kraljice sportova“, najčešće završavala na najvišem postolju…

Pokop će biti u subotu, 5. prosinca na Aninom groblju u 10,30 sati.
D. Kerže