Sportski vikend, u pravom smislu riječi, donio je obilje natjecanja, ali i rezultata. Održan je, naime, već dugo očekivani 5. Baranjski Ferivi polumaraton (12. rujna), a isti je dan naša kadetska ekipa otputovala na Kup i Ekipno prvenstvo Hrvatske. Najiščekivaniji rezultat dolazi izvan granica Lijepe naše: poznati skakač s motkom, Ivan Paravac, otputovao je na Prvenstvo Balkana za juniore-ke u Instanbul (Turska), odakle se vraća kao prvak Balkana!

Dok još nije ni stigao u Osijek, zasuli smo ga čestitkama. Navijali smo dovoljno glasno da nas čuje čak do Turske. Isplatilo se: naš se motkaš, Ivan Paravac, u rodni grad vraća sa zlatnom medaljom (5,00m).

Podsjetimo, Ivan je, na Dvoranskom izdanju ovoga natjecanja (u veljači ove godine) postavio osobni rekord te, s istom visinom kojom sada pobjeđuje, odnio naslov viceprvaka.  Titulu viceprvaka osvaja i na Prvenstvu Balkana 2018. godine, kada preskače (do tada nepreskočenih) 4,60m.
Aktualni osobni rekord (5,10m) postavlja na specifičan dan i na specifičnom natjecanju:  baš na prijestupnu godinu (29.02.2020.), na Memorijalu Josipa Gašparca, nošen publikom preskače normu za Svjetsko juniorsko prvenstvo – i tu dolazimo do osvrta njegova trenera Hrvoja Livančića:
“Evo, opet ja kao “nezdovoljan”, no ima i razloga za to.”
“Ma neeema, treneru, svi slavimo! Morate biti zadovoljni!”
“Plasmanski jesam, rezultatski nisam. Ivan je jako dobro pripremljen, kako fizički, tako i tehnički te sam očekivao PB: 5,15m naviše.”
Gledao je, kaže trener, stream. Gledao, ne bio s Ivanom. Možda je to odigralo ulogu.

Pitali smo i Ivana, dok se još nije ni oporavio od natjecanja, da nam dobaci svježe dojmove:
“Dobar nastup, unatoč hladnom vremenu i odlasku na natjecanje bez svog trenera. Što je još bitnije, dobio sam sigurnost s većim motkama i visinama. Sve u svemu, jako sam zadovoljan.“

I tvoj je klub zadovoljan!

Dok očekujemo koju sliku s natjecanja (jer mi brže pišemo članke no što organizatori objavljuju slike), zavirite u rezultate ovdje.

Update: službene fotografije dostupne su ovdje.

Tekst: Ines Čuljat Santrić