Protekle subote (21. studeni 2020.) na prepunom je zagrebačkom Jarunu, u skladu s epidemiološkim prilikama, održana Noćna 10ka i polumaraton.
Sinonim za duge pruge naš je uvijek raspoloženi atletičar Lovro Nedeljković i njegov (također uvijek “u elementu”) trener Aron Tanocki.
Unatoč nešto nepovoljnijim najavama, prognoza je bila kao stvorena za odlične rezultate.
Ova je 10ka ujedno i zadnja utrka sezone pa je Lovro, ove godine u životnoj formi, bio spreman na sve!
Znao je da može napraviti odličan rezultat – i uspio je: osvaja odlično 2. mjesto s rezultatom 31:23.
Ono što svakako treba istaknuti je činjenica da je donedavni (a kad kažemo donedavni, mislimo na rekord star tek koji tjedan) državni rekord na otvorenom iznosio 31:46 (dok je aktualni 31:12).
Uočavate nešto?
Teško je zanemariti činjenicu da je naš Lovro za dlaku postao novi državni rekorder, no ako posložimo sve karte i retrospektivno preletimo sezonu, uviđamo da je na svakoj utrci radio čuda, pomicao vlastite granice i rušio osobne rekorde.
Stoga novopostavljeni nacionalni rekord samo predstavlja vjetar u leđa našem dugoprugašu da izvuče još više od sebe i bude još brži.
Nebo je granica… i to za Lovru nije klišej!
Trener Aron Tanocki kratko je prokomentirao da je “vrijeme bilo odlično, Lovro još bolji i sezonu zatvorio još jednim rušenjem osobnog rekorda – ovaj put za čak 25 sekundi!”
Za kraj, evo kako je naš “nebrušeni dijamant” Lovro prokomentirao utrku:
“Trener i ja odlučili smo se za ovu utrku da malo razbijemo monotoniju treninga i da provjerimo kakva je forma u tijeku priprema za iduću sezonu. Budući da trenutno radim velike kilometraže, desetka je došla kao idealan test. Sa rezultatom sam zadovoljan, to je gotovo 25 sekundi brže nego što sam trčao na stazi u 7. mjesecu kada je natjecateljska sezona tek počela. U svakom slučaju, dobar pokazatelj za iduću godinu!“
Slažemo se, Lovro, i spremni smo za navijanje!
Rezultati: klik
Službene fotografije: slike1, slike2, slike3
(zahvaljujemo AK Fit (DC Gatolin) na fotografijama ustupljenim na korištenje)
Tekst: Ines Čuljat Santrić